1. |
Bojno Polje
01:35
|
|||
Zemlja na krv miriše
Urlanje motiviše
Gerovit inspiriše
Oružje uzdiže
Perun pobedu naglašava
Bitka se rasplamsava
Naša viori se zastava
Krv polje ukrašava
Koplje oklop probija
Smrt smisao dobija
Do kraja nikad predaja
Mrtva cela legija
Zemlja na krv miriše
Urlanje motiviše
Gerovit inspiriše
Oružje uzdiže
|
||||
2. |
Pod Hrastom
04:17
|
|||
Munje na nebu
Perun ih šalje
Vatra sa neba
Na zemlju pade
Dečiji plač
Odjeknu tada
U krvavoj noći
Rodi se nada
Dečiji plač
Obgrli planine
Uznemiri mora
Pomiluje doline
Hiljade ljudi
Oko deteta se sasta
Na svetom mestu
Ispod svetog hrasta
Rođen,ispod hrasta
Gde i moji preci
Stojim ispod hrasta
Gde i moji sveci
Perun munjama
Objavljuje svima
Da naše pleme
Novog vođu ima
Čiste duše
Još čistije krvi
Spreman da rimljane
Kao orah mrvi
Okupila se plemena
Ispod svetog hrasta
Izađe mladi ratnik
I tišina nasta
Svi su već spremni
Pored brata,brat
Svi su već spremni
Spremni smo za rat
Svi su već spremni
Pored brata,brat
Svi su već spremni
Čekaju moj znak
Rođen,ispod hrasta
Gde i moji preci
Stojim ispod hrasta
Gde i moji sveci
Gradovi gore
Zidine padaju
Sloveni ovom
Teritorijom vladaju
Dolaze legije
Čujem dečiji plač
Okupljam braću
Vadim sveti mač
Borbene formacije
Jezivi krici
Na njihovoj strani
Ogromni gubitci
U daljini čujem rog
Povlače se svi
Povlače se rimljani
Ostajemo mi
Povukli su konjicu
I pešadiju celu
Ostavili su mi samo
U grudima strelu
Padam na zemlju
Ali ne osećam bol
Meša mi se na licu
Crvena krv i znoj
Zatvaram oči
Oko mene ljudi
Padam u nesvest
Pod hrastom se budim
Rođen ispod hrasta
Gde i moji preci
Ležim ispod hrasta
Gledaju me sveci
Rođen ispod hrasta
Gde i moji preci
Ležim ispod hrasta
Odvode me sveci
|
||||
3. |
Božanski Boj
05:11
|
|||
Otvoriše se opet širom čeljusti zemlje suve
Međ korenje se ljuta zmija provlači
Na drvetu Sveta Perun za boj sprema munje
Za Božanski Boj su spremni tmurni oblaci
Oko drevnog stabla sveta obmotava se vitka zmija
Iznad sebe gledajući na svog starog poznanika
Gromovnik sa krošnje gleda u rukama mu munja sija
Spreman svakog časa da se sruči na svog neprijatelja
Sekira gromovnika opet traži protivnika
Oko groma se Veles vešto uvija
Obojene kao srebro
Strašne munje kidaju nebo
Dok se pod drevnim hrastom bitka odvija
Drhti nebo, drhti zemlja od Perunova strašna gneva
Ali zmija odveć vešta sakriva se od gromova
Pa se Perun strašno srdi, tmurno nebo jače sija
Ali zmija odveć vešta sakriva se iza stenja
Kad odjednom bljesnu munja
Mudru zmiju ubi grom
Pade kiša da objavi zaršen Božanski Boj
Pade kiša da objavi zaršen Božanski Boj
U korenju hrasta sveta, opet vreba ljuta zmija
U krošnji Perun, večno spreman
Čeka na svog protivnika
|
||||
4. |
Vatra
11:07
|
|||
Gori sada gori, Vatro slugo Božija
Jer imam pitanja pre no što krenem na put
Gde nestaše drevni bogovi
U koju su se sakrili tamu
I zašto su te deca tvoja ostavila samu
Niti gorim sad zbog tebe
Nit sam sluga tvoga boga
Nit sad moram da te slušam
Kad na korak si od gro
Al ću da ti odgovorim
Na najveću ljudsku tajnu
Da bi umro nespokojan
Što vek proživeo si u neznanju
Razbukta se modra vatra
Kao da više goret neće
Zalupiše se sva vrata
I pogasiše se sveće
Pa skamenjenom monahu priđe
Na njegovu desnu stranu
I pažljivo sasvim tiho
Na uvo mu šapnu tajnu
Onda drsko reče monah
Na verujem u to što kažeš
Da bi me odvojila od Boga
TI ćeš čakl i da me lažeš
Otkad ovce poput tebe
Za nepojmljivo dokaz traže
I kako se usudjuješ
Da pomeneš da ja lažem
Sedi starac smognu snage
I u strahu progovara
Ja ne osetih tvoj vazduh pun slobode
Ni tvoj toplina nije doprla do mog srca
Ja ne videh lica bogova
I ne čuh reči vašeg sunca
Kako u mračnoj ćeliji
Da osetiš vazduh pun slobode
Kako da između hladnih zidova
Toplina dođe do tvoga srca
Kako da vidiš lica bogova
Kad pognute glave dočekuješ jednog
I kako da čuješ naše reči
Kad te zaglušuje lažljivo srce
Od straha neobuzdanog što u grudima kuca
Starac ispusti poslednji dah
I poslednje reči drevnoj vatri
Gori sada gori! Vatro mati moja
Pokaži slepima put
Jer krili smo se od tebe
I bežali u tamu
I zaboravili pravi put
Kravavih kolena u hramu
Sad spokojan budi starče
Ne nazivaj se više robom
Sklopi oči mirno zaspi
Jer večeras bdim nad tobom
Sevnu vatra i noć nesta
Gusti dim se vinu do neba
A poslednja reč starca
Svakog prolaznika vreba
Gori sada gori! Vatro mati moja
Pokaži slepima put
Nek tišinu razbije huk
Neka svetlost razbije tamu
Nek pred tobom opet stoje deca tvoja
U zaboravljenom hramu
|
||||
5. |
Gnev Perunov
03:47
|
|||
Dažbog s' 12 konja preleće nebo
Sa svojim zlatnim štitom rasteruje tamu
Na noge ustaje čitavo selo
U daljini vidim ogromnu vojsku stranu
I svetlo nebo pocrvene iznad našeg sela
U blizini čujem koračanje teške pešadije
Nebo je prekriveno hiljadama strela
Nebo iznad nas postaje sve tamnije
Zapaljenje kuće, ranjeni i mrtvi ljudi
Živote su bez milosti odnele strele
Dete plače za majkom što je strela ubi
Jer ga više neće grejati njene ruke bele
Razvalila je vojska seoska nam vrata
Njihovi usklici čuju se do nas
Sa oružjem stoji brat pored brata
U krvavoj borbi jedini je spas
U krvi, opkoljeni stojimo
U krvi, svom snagom se borimo
U krvi, pobedi se nadamo
U krv, iznemogli padamo
U krvi, opkoljeni stojimo
U krvi, svom snagom se borimo
Pobedi, više se ne nadamo
U krv, iznemogli padamo
Udari grom iz vedra neba
Njihov vođa sruči se sa sedla
U neverici vojska, stoji, nemo gleda
Mi krećemo u borbu hladni poput leda
I njihovi oklopi postali su mekši
I njihovo srce ne tuče više tako jasno
I njihovi štitovi postaše im teški
MI KOLjEMO, ONI U KRVI UMIRU GLASNO!
Slava tebi Perune, slava, slava
Što tešku vojsku za nas slomi
Slava tebi Perune, slava, slava
Što u ovoj borbi pobedu nam pokloni
Slava tebi Perune, slava, slava
Što u ovaj zao čas pokloni nam spas
Slava tebi Perune, slava, slava
Što uvek, bio si uz nas
Slava, slava, slava, slava
Slava tebi Perune, slava
|
||||
6. |
Za Pretke
03:15
|
|||
Kada bi samo gore, mogle da govore
Čuo bi priče slavne, osetio strašne borbe
Da krv se ovde lila, kao što teku vode
Da kosti lomljene su, zbog zlatne pobede
Gde bez pomisli se život dav'o, zarad svete slobode
Kada bi reke samo, mogle da te vrate tamo
Gde ljudski um se slam'o, gde je svako spozn'o tamu
Gde sela brzo planu, gde je sat jednak danu
Gde čovek živ u blatu, svojim telom hrani vranu
Gde očevi, naši preci, ostavljaju decu samu
Kada bi strašne zime, rekle sve istine
Čuo bi strašne priče, kako sin uz oca gine
Plakao bi ti za mrtve, plakao bi i za žive
U kostima osetio, najoštrije hladne klime
Osetio stradanje pretka i ponosio bi se njime
Ustanimo ponovo
Da povratimo staru slavu
Ustanimo ponovo
Da osvetimo braću palu
Nek naši krici uznemire sve reke
Za slavu
Za pretke
Za rod
Za Bogove svete
Kada bi samo znao, za šta je tvoj predak pao
Po rovovima on se klao, za svoju zemlju život dao
Kad razmisliš sad u sebi, da l' ti je uopšte žao
Dal' bi se vratio da možeš tamo, i uz pretka
Pao slavno!
|
||||
7. |
Utvare Sa Juga
03:25
|
|||
Usred dana noć je pala
Prokletstvo se bliži osećam to
Oko nas se stvorila magla
U šumi odjekuje vučji zov
Galopom konja prilaze selu
Galopom konja do kneževog dvora
Hladan znoj na mome čelu
Noć je tu još ne sviće zora
Odmiče vreme a dana još nema
U kneževom dvoru mir i tišina
Na njegov dvor je pala najtamnija sena
Duva hladan vetar kao da je zima
Otvaraju se vrata od kneževog dvora
Pred nama utvare od mesa i krvi
Pred nama stoje k'o najcrnja mora
Jedan od njih progovora prvi
Kleknite svi pred krstom zlatnim
Pozdravite ponizno stvaratelja vašeg
Kneže ti zlata kol'ko treba plati
Da priznaju još danas spasitelja našeg
Al' uzalud se zlatnici predamnom slivaju
Nadam se da moćni Perun neće biti blag
Jer moji bogovi mene robom ne nazivaju
Do sad nisam klečao pa neću ni sad
I videh prebledeše utvare sa juga
Kapljice hladnog znoja niz lice im se slivaju
Niko od nas nije i neće biti sluga
Jer nas naši bogovi robovima ne nazivaju
Proklet da si prodani kneže
Što zbog zlata izda veru i rod
Vidi kako u strahu ljudi s' juga beže
Jer znaju da ih ne štiti njihov lažni bog
Proklet da si prodani kneže
Što prokletstvo uneo si u naš miran dom
Znam da ti Svarog šakom srce steže
Dok tvoje dvore pali Perunov grom
I sunce se rađa ponovo nad nama
Oživela je šuma, potekla je reka
U svoje utočište pobegla je tama
Ali znam da se krije i strpljivo čeka
|
||||
8. |
Molitva Morani
04:01
|
|||
Pred tvojim likom ranjen stojim
Grčim se od hladne zime
Znam šta sledi al' te molim
Vranama ne ostavljaj me
Strah ne spoznah za života
Al se plašim sudbe klete
Da ostanem sam u mraku
I ne vidim svoje pretke
U crnu zemlju ne stavljaj me
Crvima da budem hrana
Zemlja mračna i hladna je
A nada mnom već bdi tama
U šuplje drvo ne stavljaj me
Poslednjim dahom dozivam ti ime
Beše bola za života ne moraju
Da me večno truju zmije
Već na lomaču me postavi
Da me njena vatra zgreje
Ko što ja te godinama palih
Tako ti sad spali mene
Moj duh da se u nebo vine
Pretke moje tad da posetim
Tamo gde nema smrti ni zime
Večni život ja da osetim
Pred tvojim likom mrtav ležim
Mir nastaje i bol prođe
Strah nestaje i sad sasvim
Spreman sam da s tobom pođem
|
||||
9. |
Oganj Smrti
02:42
|
|||
Pala je noć,
Vreme je da se krene,
Polazim u šumu,
Moja braća prate mene
S' blagoslovom vrača
Dok kroz šumu s' nadom lutam
Budni, u potrazi
Dočekujemo jutra
Nakon 4 dana
Neprestanog hodanja
Naiđosmo na kuću
S' kokošijim nogama
Kapija od kostiju
Na najgori košmar podseća
Veštica će umreti
U krvi to osećam
I dok ste žive vi
Naša borba trajaće
Do kraja nema predaje
OGANj SMRTI GOREĆE
VEŠTICE NA LOMAČE
Razvaljujemo vrata
Nespremnu je zatekosmo
Našim svetim oružjem
Njene moći nadjačasmo
U okove je bacismo
Ka selu s' braćom koračam
Za nas sviće belo jutro
TEBE ČEKA LOMAČA!!!
I dok ste žive vi
Naša borba trajaće
Do kraja nema predaje
OGANj SMRTI GOREĆE
VEŠTICE NA LOMAČE
|
||||
10. |
Sedam Dana
02:46
|
|||
Prašina se navatala na oružje naše
Slavni ratni rogovi ne sviraju više
Rane se zacelile, ožiljci nas krase
Izlazim da prošetam, nemogu da dišem
Ni kovači ne prave naše moćne strele
Pominju primirje, to mi je reč strana
I svi ratnici samo jedno žele
Da piju do besvesti bar do kraja dana
7 dana pijem
'oću da se bijem
Sipajte mi medovine
Da ne vadim oružije
|
||||
11. |
Stribog
04:01
|
|||
Sivo nebo suzu pustilo
Dok je vetar krike nosio
Peruna je devet rana bolelo
Kada je mač život odneo
Sunce sjajno kada je klonulo
I zadnji plamen kad se ugasio
Stribog je slavu doneo
U Irij je ratnike odveo
O Stribože pošalji unuke
Miris pobede što donose
Nek se naši pretci nama ponose
Ratnicima što u Irij odlaze
Sivo nebo krv je prolilo
Dok je vetar tiho plakao
Niko živ nije ostao
Bojno polje groblje postalo
Gerovit nam hrabrost davao
Dok se kolovrat nad nama viorio
Sloven je krvlju zemlju napojio
I mnogo života sa sobom poveo
O Stribože pošalji unuke
Miris pobede što donose
Nek se naši pretci nama ponose
Ratnicima što u Irij odlaze
Perun je ovu bitku pamtio
Stribog je ratnike u Irij vratio
Neprijatelj naš krvlju je platio
Predak naš na nebu je slavio
Gerovit nam hrabrost davao
Dok se kolovrat nad nama viorio
Sloven je krvlju zemlju napojio
I mnogo života sa sobom poveo
O Stribože pošalji unuke
Miris pobede što donose
Nek se naši pretci nama ponose
Ratnicima što u Irij odlaze
|
||||
12. |
Vila
04:17
|
|||
Hladan vetar mi steže pluća
I srce mi lomi kao pruće
Dok oblakom crnim prekriveno sunce
Pokušava da dopre do seoskih kuća
Al' ne beše to oblak, crn kao kletva
I ne beše to vetar što sledi mi grudi
Već to behu ptice, crne ptice zlosutnice
Čija strašna vest me tada umalo ne ubi
Zadihan i iscrpljen sam stigao do reke
Tamo nema sunca, tamo ne raste trava
Samo mračan prizor kako kao dete
Moja draga na obali večnim snom spava
Želim da je probudim ali me ne sluša
Zar me glas izdaje, zar ne govorim glasno
I pred njenim telom umire mi duša
Jer tek sada moje oči, gledaju jasno
I začu' se krik slomljenog junaka
Reke su stale i priroda ćuti
Zanemelo je sunce, ugasila se vatra
I samo strašan očaj mi u srcu bukti
Al' glas me doziva iz obližnje šume
Biće kao što je moja draga bila
Idem za njom pa i neka umrem
Jer smrt mi je njena slomila krila
U neprohodnoj šumi pronaš'o sam dragu
Gde igra svoju igru sa ostalim vilama
Nečujno sam posmatrao ples u blagom hladu
Osećam jezu kako prolazi mi žilama
I pogledaše me tada dve sjajne zvezde
I priđe mi vila čarobne lepote
Ja ispod hrasta ona ispod breze
Po drugi put mi ona moje srce ote
Zagrli me čvrsto rukama svojim
Sve je stalo u šumi je muk
Tvojim plesom opijen, ničeg se ne bojim
Dopusti da živim poslednji put
Igraj poslednji put za mene
Pod velikim suncem, u hrastovom hladu
Igraj poslednji put za mene
Nemoj da staješ, ne štedi snagu
Igraj poslednji put za mene
K'o skamenjen stojim pred tvojom lepotom
Igraj poslednji put za mene
Tvoj ples koji opija, plaćam životom
|
Ognjena Kocija Novi Sad, Serbia
Pagan black metal band from Novi Sad, Serbia
Streaming and Download help
If you like Ognjena Kocija, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp